Comment by Ivica Bakota; article by Maja Mahovlić\n
24. veljače, na godišnjicu početka sukoba u Ukrajini, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo dokument u 12 točaka koji sažima kineski stav po pitanju rješavanja ukrajinske krize. Iako se „nesvrstana“ specifičnost kineskog stava povodom istog pitanja u proteklih godinu dana nazirala u objavama glasnogovorništva kineskog ministarstva i naslućivala u izjavama kineskih čelnika, ovo je prvi dokument koji cjelovito pristupa kineskom viđenju ukrajinske krize (ne samo rata kao njene posljedice) i mogućnosti njenog političkog (naspram isključivo sigurnosnog) rješenja. Što je „dodana vrijednost“ ove objave u odnosu na prethodno izrečene stavove oko ukrajinske krize te u kojoj mjeri reflektira novu dinamiku kineskog pristupa ovom globalnom problemu – ključna su pitanja koja će se tek razmatrati u narednim danima.
\nU trenutnoj situaciji, posebice uzimajući u obzir triangularni odnos (Kine i Rusije, s jedne strane, te Kine i SAD-a, s druge) kineskih „12 točaka“ se čine kao ucrtavanje uskog prostora moguće konstruktivnosti između oštrih crvenih linija dviju duboko razdijeljenih strana i time eventualno trasiranje puta neutralne platforme za buduće mirovne pregovore. U tom smislu, unatoč prognozama koje su najavljivale da će Kina iznijeti konkretne prijedloge ka mirovnom rješenju sukoba, postojeći razdor između Zapada i Rusije u mnogočemu pa i u početnim pregovaračkim pozicijama čini takav prijedlog još uvijek nerealnim.
\nObjava „12 točaka“ potvrđuje da Kina (više) nema luksuz prilaska ukrajinskoj krizi s pozicije „nezainteresiranog promatrača“. Globalizacija rusko-ukrajinskog sukoba i pritisak moguće kolateralizacije na Tajvan i zapadno-pacifičko područje čini horizont „12 točaka“ više uronjen u trenutnu perspektivu glavnog međunarodnog „trokuta“. Dok s jedne strane, nakon Minhenske sigurnosne konferencije SAD sve odlučnije crta linije koje Kina ne smije prijeći prema Rusiji, s druge, predstoji posjeta kineskog predsjednika Xija Rusiji koja će izgledno ponovno podignuti prašinu oko navodnog stvaranja osovine Moskva-Peking. Tu je i kineski pokušaj finog balansiranja postpandemijskih odnosa s Europskom unijom i vodećim europskim zemljama, od kojih neke ne čekaju nužno rasplet među velikom trojkom za definiranje vlastitih izazova globalnoj sigurnosti.
\nOd izbivanja rata Kina nije baš dugo uživala presumpciju neutralnosti, poglavito u američkim medijima. Optuživana za prešutnu suradnju s Rusijom, trgovački oportunizam i neosjetljivost za žrtve u Ukrajini – preko optužbi da je bila u saznanju za datum početka agresije te da posredno potpomaže rusku agresiju – Kina je u posljednih nekoliko mjeseci sve glasnije izlagana sumnjama da kreće u iskorak prema Rusiji prodajom bespilotnih letjelica i druge vojne opreme direktno namjenjene ukrajinskom frontu. Sporazum o suradnji „bez gornje granice“ koji je Kina potpisala s Rusijom u veljači 2022. otvorio je zapadnoj javnosti jako sklizav teren za interpretaciju perspektiva razvoja kinesko-ruske vojne suradnje, sada se čini da je postao i zapadnjačka „zadnja linija“ odvraćanja Kine od bespovratnog puta savezništva s Rusijom.
\nS druge strane, daleko od savezništva s Rusijom, Kina je postupno sazrijevala vlastiti stav o ukrajinskoj krizi. Kao principijelni pobornik zaštite nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta u međunarodnim odnosima, Kina je odbacila jednostranu reviziju ukrajinskog teritorija od strane Kremlja. Međutim, princip poštovanja suvereniteta, kako je istaknuto u 1. točki kineskog dokumenta, ne bi smio biti podložan dvostrukim standardima, čime se direktno aludira na proizvoljno odbacivanje ovoga principa u slučajevima kao što je primjerice definiranje međunarodnog statusa Kosova. „Odbacivanje hladnoratovskog mentaliteta“, druga je i ključna točka objavljena 24. veljače. U ovoj točki ogleda se kineski početni otpor blokovskoj globalizaciji ukrajinske krize, tj. pokušaj njenog definiranja kao bitno regionalnog problema, bez moralnog ili političkog priziva prema ostatku međunarodne zajednice. Međutim kako se konfrontacijski narativ protekle godine odrazio i na krizu u Tajvanskom tjesnacu, vojno zaoštravanje i potencijalno „metastaziranje“ NATO-a prema zapadnom Pacifiku, Kina je, može se reći, prihvatila globalizacijski izazov ukrajinske krize, ali opetovano, odričući se moralnog, geopolitičkog, gospodarskog i bilo kakvog drugog svrstavanja po tom pitanju.
\nTelefonski razgovor novoimenovanog ministra vanjskih poslova Qin Ganga s ruskim kolegom Lavrovom početkom siječnja bio je prilika da Kina ponovi kako je „ne involviranje i ne dopuštanje miješanja treće strane“ u bilateralni odnos temelj kineskog odnosa prema Rusiji i praktično „gornja granica“ koju Kina neće prijeći. Ovaj pristup trebao bi se ugraditi u temelj moguće obustave sukoba između Ukrajine i Rusije (kao treća točka prijedloga), a osim poštivanja pravnog suvereniteta od Pekinga više puta isticana važnost poštovanja sigurnosnih izazova druge strane bi trebali biti u perspektivi kod pokretanja mirovnih pregovora (4. točka).
\nKina je ponovila vlastiti stav iznesen u Vijeću sigurnosti o nužnosti rješavanja humanitarne krize (5. točka) te zaštiti civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika (6. točka). Pridodana je i prethodno izrečena zabrinutost oko sigurnosti nuklearki izloženih ratnom djelovanju te važnosti međunarodne koordinacije oko sprječavanja bilo kakve vrste „nuklearizacije“ sukoba bilo u strateške ili propagandne svrhe (7. točka). U nastavku je konkretnije zatraženo osiguravanje nesmetanog izvoza žitarica i prehrambenih proizvoda o kojima ovise mnoge države u razvoju (čijim je dijelom i glasnogovornikom i sama Kina), osiguranje stabilnosti proizvodnih i dobavnih lanaca te općenito smanjenje strateške ugroze ukrajinskog sukoba. U zadnjoj je točki pozvala na poticanje poslijeratne obnove Ukrajine, u čemu je moguće vidjeti budući interes za sudjelovanjem u velikim infrastrukturnim projektima od strane kineskih kompanija. Zanimljivo je istaknuti da je Kina u skladu s izbjegavanjem hladnoratovskog svrstavanja odbacila „jednostrano uvođenje i manipuliranje sankcijama“ kao način okončanja krize.
\nSve u svemu, godišnjica početka ruske agresije nije baš bila prilika za deus ex machina planove i prijedloge „trećih strana“; a kako se čini, niti su „12 točaka“ imale takvu pretenziju niti im je zapadna javnost u tom smislu dala do značaja. Nedugo nakon objave, američki državni tajnik Blinken je podsjetio na crvenu liniju u vidu davanja direktne vojne pomoći Rusiji kao postojan i konkretan izazov kineskom (ne)svrstavanju. Prema prvim izvješćima u europskim medijima, glavna zamjerka kineskom stavu je izostanak tematiziranja agresivnosti ruske strane u ukrajinskom sukobu, a sudeći po izjavi ukrajinske otpravnice poslova u Pekingu, Ukrajina smatra da se „12 točaka“ pretežito obraćaju ruskoj strani.
\nOvakva perspektiva je možda i očekivana s obzirom na iscrpne razgovore koje je kineski šef vanjskih poslova Wang Yi u Moskvi, par dana prije objave, vodio s Putinom i Lavrovom i očekivanu skorašnju posjetu Xija Moskvi. Ipak, čini se da onkraj „hladnoratovskog mentaliteta“ ona odražava pokušaj koordinacije, ne paralelizma s ruskim eventualnim stavom i pristupom u vezi mirovnih pregovora, te preostaje vidjeti u kojoj mjeri će se s druge strane kineski stav vrednovati kao korak ka kompromisu, ne nužno ka zapadu.
\nNesumnjivo da je „skrivena kopija“ „12 točaka“ namijenjena i SAD-u. Tijekom boravka Wang Yija u Moskvi informacije koje su dolazile od američke obavještajne zajednice tvrdile su da će Kina svejedno početi naoružavati Rusiju, te tako namjerno prijeći blokovski Rubikon, potpirujući unaprijed hladnoratovske scenarije ponovnog „gubitka“ Kine od strane „slobodnog svijeta“. Međutim, koliko je vjerojatna ovakva „nepodnošljiva lakoća“ blokovskog svrstavanja druge svjetske ekonomije, visoko integrirane s globalnim proizvodnim i trgovačkim lancima? Čini se stoga da je „12 točaka“ i prilog odvraćanju od pokušaja preduhitrivanja dinamike iminentne polarizacije u međunarodnim odnosima - kako sada stvari stoje, možda i njihova najvažnija poruka.
\n